Iznad oblaka i plavom beskraju
tvoje oči vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.
Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
među nama bezbroj godina.
Ispod prozora još čujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjećanja.
Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.
Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.
Ova pjesma našu priču čuva sad,
u njoj mi smo vječni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na čas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.
|
