Znam ja dobro tko si ti,
Ti možeš birati i svakome na srce i dušu,
Ti se lijepiš kao med, ali tanak to je led,
Jer nestaneš k´o oblak pred sušu.
A ja sam tada kao prosjak što moli,
Daj ne mogu više živjeti tako,
Pa reci istinu pa neka zaboli,
Ljubavi, ljubavi.
Glava ili pismo,
Jesmo ili nismo,
Crno ili bijelo,
Srce ili tijelo,
Jedino to me muči,
Hajde odluči.
Dođi sretna živi tuu dobru i u zlu,
I kupit ću ti prsten od zlata,
Jer dan je godinama dug,
K´o začarani krug kad odeš i zalupiš vrata.
A ja sam tada kao prosjak što moli,
Daj ne mogu više živjeti tako,
Pa reci istinu pa neka zaboli,
Ljubavi, ljubavi. |
