Prijatelju, kakva godina
Luda, teška, teža, najteža
Još me u mraku sobe svaki put srce bode
Kad se sjetim, nema nje
Prijatelju, kakva godina
Moja duša njenoj pripada
Kad bih se vratio, ponovo bih patio
Dvaput isto ja bih platio, ne, ne
Nema mi do njenih očiju
Kad ih ne vidim snovi počinju
Nema mi do njenih usana
Kad ih ne ljubim, ma, ne ljubim ja
Sad bi pomoglo malo njenog osmijeha
Da me zagrije u dugim noćima
Prijatelju, kakva godina
Moja duša njenoj pripada
Kad bih se vratio, ponovo bih patio
Dvaput isto ja bih platio, ne, ne
E, sad bi pomoglo malo njenog osmijeha
Nema mi do njenih očiju
|
